$theTitle=wp_title(" - ", false); if($theTitle != "") { ?>
Bitovi i bajtovi iz zivota, proslosti i buducnosti
Da li ste se ikada zapitali koliko je stara Zemlja, Sunce ili citav univerzum. Verovatno jeste, sigurno ste pronasli i neki odgovor, bile su to verovatno neke milijarde godina. Ali, pitanje je koliko vam je taj odgovor pomogao.
U svakodnevnom zivotu brinemo i satima, minutima sekundama. Nasa secanja dopiru do nekoliko desetina godina u proslost, istoricari nam govore o stotinama i hiljadama godina - a ovde je rec o milijardama. Mnogi su se sigurno zapitali koliko je to milijarda? Oni koji su ziveli u Srbiji, 90-tih godina sigurno su imali posla sa novcanicama na kojima su pisale milijarde, i bar malo mogu da pretpostave koliko je milijarda velika. (more…)
Živimo u čudesnom svetu. Nastojimo da proniknemo u smisao onog što vidimo oko sebe i postavljamo seb pitanje: kakva je priroda Vasione? Kakvo je naše mesto u njoj, odakle ona potiče i odakle mi potičemo? Zašto je ona upravo onakva kakva jeste?
Da bi smo došli do odgovora na ova piranja gradimo “slike sveta”. Baš kao što je beskrajni niz kornjača koje nose ravnu Zemlju takva jedna slika, isto važi i za teoriju o Velikom Prasku. U oba slučaja u pitanju su teorije o Vasione, bez obzira na to što je ova druga yasnovana na matematici. I jednoj i drugoj teoriji nedostaje potpora proistekla iz posmatranja: niko još nije video džinovsku kornjaču sa Zemljom na leđima, ali isto tako niko nije video ni Veliki Prasak.
Internacionalni tim kosmologa je 27. aprila 2000. god. završio prvu sliku svemira u njegovoj mladosti. Ove slike pokazuju univerzum kad je on bio star samo jedan mali deo sadašnje starosti i 1 000 puta manji i topliji nego što je sad. Detaljne analize ovih slika otkrivaju jednu od kosmoloških misterija – da li je univerzum zakrivljen ili je ravan.
Ovaj projekat nazvan BOOMERANG stvorio je sliku uz pomoć visoko osetljivih teleskopa postavljenih na balonu koji je kružio iznad Antarktika. Balon je nosio teleskop na visini od oko 35 km u trajanju od 10,5 dana.
Budućnost Univerzuma stoji u tesnoj vezi sa njenim sadašnjim oblikom, ako se pretpostavi da je gravitacija jedina sila koja upravlja njegovom sadašnjom evolucijom. (Pošto nema dokaza o postojanju kosmičkog odbijanja ono se jednostavno može zanemariti.) Oblik vasione je donekle teško shvatiti; mnogi pokušavaju da oblike sagledaju spolja a mi zapravo živimo unutar vasione. Štaviše, ne možete sebi predstaviti oblik trodimenzionalnog prostora vasione ako niste u mogućnosti da razmišljate u četiri dimenzije. Pošto mi za sada nismo u mogućnosti da razmišljamo u četiri dimenzije, a još je teže opisivati u četiri dimenzije moramo se zadovoljiti dvodimenzionalnom analogijom trodimenzionalne vasione.
Do početka ovog veka ljudi su smatrali da je vreme apsolutno. Drugim rečima, bilo koji događaja mogao se označiti nekim brojem nazvanim “vreme” na jedinstven način, a svi časovnici složili bi se u merenju intervala između dva događaja. Tek je otkriće da je brzina svetlosti ista za sve posmatrače bez obzira kako se oni kreću dovelo do teorije relativnosti u kojoj je napuštena zamisao o postojanju jedinstvenog i apsolutnog vremena. Zajedno sa Teorijom relativnosti vreme je postalo jedan ličan pojam, relativan u odnosu na posmatrača koji ga meri.