$theTitle=wp_title(" - ", false); if($theTitle != "") { ?>
Bitovi i bajtovi iz zivota, proslosti i buducnosti
Niko tog prolecnog jutra 25. aprila 1986. godine u Pripyat-u, malom gradu na oko 110km od Kijeva (Ukrajna), nije ni slutio da će se tog dana tu, pored njih odigrati događaj koji će ljudksa vrsta dugo pamtiti i koga će se sa strahom sećati.
Nedugo posle otkrića prirodnih radioaktivnih elemenata: urana, polonijuma i torijuma fizičari su okrili još jednu tajnu koju je sakrivalo jezgro, a ta tajna omogućila je nastanak jednog novog sveta, omogućila je čovečanstvu da zagospodari ogromnom energijom, energijom koja je dovela do velikog napretka, ali ta ista tajna, na žalost, omogućila je i stvaranje najopasnijeg oružja na planeti.
Otkriće nedeljivog atoma nije zadovoljilo zelju naučnika za traganjem ka sve sitnijim delićima koji igrađuju materiju. Ubrzo nakon otkrića “nedeljivog” atoma, isti je opet razbijen, ali ovog puta nije bilo kao ranije. Naučnici su zaključili da je atom najsitniji delić materije koji se može dobiti hemijskim putem., ma koliko se mi trudili i mućkali različite supstance ne možemo da dobijemo gradivnu jedinicu materije manju od atoma. Jednostavno rečeno – “nož” hemičara nije bio dovoljno oštar da bi dalje sekao atom. Oštriji nož imali su fizičari, bili su to nuklearni reaktori i akceleratori. Počela je da se rađa jedna nova era u istoriji fizike i ljudske civilizacije uopšte – bila je to era nuklearne energije. (more…)
Preteča današnje ideje o strukturi materije potiče još iz radova antičkih filozofa. Još su oni shvatili da se sva materija može deliti na sve sitnije i sitnije delove, ali u jednom trenutku materija će biti podeljena na deliće koji se više ne mogu deliti. Šta god delili konačan rezultat biće isti – gomila sitnih komadića koje, ma koliko se trudili, više ne možemo da delimo. Ti nedeljivi delići materije nazvani su atomi.