$theTitle=wp_title(" - ", false); if($theTitle != "") { ?>
Bitovi i bajtovi iz zivota, proslosti i buducnosti
Astronomi, ogromnu količinu podataka o Suncu mogu d aprikupe analizom spektralnih linija u linijskom spektru fotosfere i drugih slojeva atmosfere Sunca. Na slici je prikazan detaljan spektar Sunca u uskom opsegu vidljivih frekvenci elektromagnetnog zračenja talasnih dužina od 360 do 690 nm.
Spektralne linije se javljaju kad elektoni u atomu ili jonu prelaze sa jednog na drugi energetski nivo, emitujući ili apsorbujući foton određene frekvencije, tj određenu energiju.
Unutrašnjost Sunca okružena je površinskim slojem debljine između 300 i 400 kilometara koji se naziva fotosfera. Sa Zemlje fotosfera se uočava u obliku sjajnog diska. Fotosfera je prvi prozračan sloj Sunca, dok su unutrašnji slojevi ispod nje nedostupni direktnom posmatranju.
Gustina fotosfere u proseku iznosi 2·10-4kg/m3. Fotosfera je najgušći omotač Sunca ali ipak je mnogo ređa od Zemljine atmosfere. Na njenom dnu temperatura iznosi oko 9.000 K, a na gornjoj granici temperatura je 4.5000 K. Zbog relativno niskih temperatura u fotosferi su prisutni, pored neutralnih atoma, i neki molekuli (CO, H2, CH, CN, itd.). (more…)
Nuklearnom fuzijom energija nastaje duboko u unutrašnjosti Sunca. Slojevi koji se nalaze iznad jezgra uopšte ne proizvode energiju, odnosno sva energija koju Sunce emituje nastaje u jezgru koje zauzima samo 1,6% ukupne zapremine Sunca. Energija se iz jezgra prenosi ka spoljašnjosti kroz dva sferna sloja koja okružuju jezgro. Unutrašnji sloj naziva se radijaciona zona, a spoljnji konvektivna zona.
Nastala toplota se može prenositi sa jednog mesta na drugo na tri različita načina: zračenjem (radijacijom), provođenjem i konvekcijom. Provođenje toplote je prenos energije između čvrstih tela. Konvekcija je provođenje koje nastaje mešanjem toplih i hladnih molekula neke tečnosti ili gasa. Zračenje je prenošenje energije posredstvom elektromagnetnog zračenja. Za prenošenje energije u Suncu zračajno je zračenje i konvekcija. (more…)
Tipična fuziona reakcija može se prikazati jednačinom:
jezgro 1 + jezgro –> jezgro 3 + energija
U ovoj jednačini za Sunce je najbitnija energija. Osnova celog procesa je to da se u fuzionoj reakciji ukupna masa čestica koje reaguju smanjuje: masa jezgra 3 je manja od zbira maza jezgra 1 i jezgra 2. Da bi ovo razumeli, podsetimo se jednog od najvažnijih zakona u fizici – zakona održanja mase i energije. Ajnštajn je, početkom XX veka, da materija i energija mogu naizmenično prelaziti iz jednog oblika u drugi. (more…)
U poređenju sa sličnim događajima na Zemlji – olujama, plimskim talasima, uraganima, snažnim vulkanskim erupcijama i zemljotresima – procesi na Suncu su mnogo bogatiji energijom. Sunce na neki način stalno proizvodi ogromne količine energije, a na osnovu fosilnih ostataka na Zemlji može se zaključiti da ono to radi poslednjih nekoliko milijardi godina. Šta daje snagu Suncu? Koje sile deluju u centru naše zvezde i omogućavaju joj da sija? Koji procesi zagrevaju Sunce dan za danom, godinu za godinom, milenijum za milenijumom? Traganje za odgovorima na ova pitanja je jedan od najbitnijih zadataka astronomije. Bez tih odgovora nemoguće je razumeti niti fizičko postojanje zvezda, niti galaksija, a još manje biološko postojanje života na Zemlji. (more…)
Sunce je samo jedna od preko 100 mijijardi zvezda u našoj galaksiji. Ni po veličini, ni po sjaju, ni po ostalim osobinama Sunce se ne ističe među zvezdama. Bez obzira na to, zahvaljujući njemu, Sunce je dalo život našoj planeti, i bez njega on ne bi mogao da opstane. Toga su bili svesni i drevni narodi, tako da i gotovo nema civilizacije u kojoj Suncu nije pripisivan božanski karakter.
Prema spektralnoj klasifikaciji Sunce spada u žute zvezde spektralne klase G2. Na poznatom Hertzsprung-Russellovom dijagramu ono se sada nalazi u središnjoj oblasti glavne grane, gde će ostati još oko pet milijardi godina, što iznosi oko polovinu njegovog životnog veka. (more…)
Reč fizika potiče od grčke reči phusis koja znači priroda. Fizika je prirodna nauka koja proučava prirodu u najširem smislu. Let ptica ili aviona, putovanje brodova na vodi ili svemirskih brodova, plivanje riba ili podmornica, sudari automobila ili čestica, krenaje jabuka ili planeta, sastav i struktura galaksija, zvezda, planeta, svega što nas okružuje – od kvarkova do kvazara, pa čak i sam nastanak i sudbina Univerzuma, sve to proučava fizika. U savremenom svetu sve fizičke teorije se najčešće izražavaju kao matematičke forumule, ali, kao što je rekao Ajnštajn, suština svake teorije nije u forumlama već u ideji.
Posle par dana diskusija i analiza danas je odrzano planirano glasanje na Generalnoj skupstini IAU. Na glasanju je prihvacena drugi predlog (onaj od 22. avgusta). Prema ovom predlogu u Suncevom sistemu ima ne 9, ne 12 vec 8 planeta.
Danas, 24. avgusta 2006. godine oko 16.00 sati Generalna skupstina Internacionalne unije astronoma donela je odluku da Pluton vise NIJE planeta.
Ova konacna odluka je daleko prihvatljivija i ocekivanija od one prve verizije koja je izazvala pravu pometnjuu menju astronomima sirom sveta. Malo je onih koji se bave astronomijom a koji su i ranije smatrali da Pluton jeste planeta, bila je to samo cinjenica koja je postojala iz istoriskih razloga. Sada je konacno to reseno.
Ova rezolucija donela je par novih definicja i pojmova:
1. Planeta je nebesko telo koje:
2. Patuljasta planeta je nebesko telo koje:
3. Mala tela Suncevog sistema - sva ostala tela koja kruze oko Sunca
Ako se bolje pogleda i uporedi sa prvim predlogom rezolucije (prva poruka u ovoj temi) razlika je u dodavanju tacke 1c u definiciju planete, i upravo to je bilo dovoljno da Pluton izgubi status planete.
(Zvanican sajt IAU: http://www.iau2006.org/mirror/www.iau.org/HOME.2.0.html)
Svi se verovatno dobro secamo osnovne skole i price o devet planeta Suncevog sistema. Ali, da li je bas tako? Poslednjih godina u stampi cesto su se pojavljivale price o tome kako je otkrivena destea, jedanesta planeta, pa bi onda neko napisao kako u nasem planetarnom sistemu postoji osam planeta i tako dalje.
Posle svega toga, i otkrica velikog broja vansolarnih planeta, Medjunarodna astronomska unija (IAU) odlucila je da, konacno, definise, sto je moguce preciznije, sta je to planeta. Za formiranje nove definicije bilo je potrebno dve godine rada, trebalo je obuhvatiti i prilagoditi se mnogim naucnim, istorijskim i kulturoloskim shvatanjima.
Na konferenciji IAU, koja se od 14. do 25. avgusta odrzava u Pragu donet je tekst nove definicije pojma “planeta”. Prema ovoj definiciji planeta je:
1. Planeta je nebesko telo koje:
a) ima dovoljno veliku masu i snaznu gravitaciju da savlada unutrasnje sile krutog tela i da se nalazi u hidrostatickoj ravnotezi (tj. telo koje ima priblizno oblik sfere) Ukratko, ovo znaci da su sva tela sa precnikom vecim od 800km i masom vecom od 5 x 1020 planete.
b) nalazi se na orbiti oko neke zvezde, a pri tome nije zvezda niti satelit U slucaju sistema koji kruze oko Sunca (npr. planeta i satelit) primarno telo je planeta, ako zadovoljava prvi uslov, drugo telo takodje moze biti planeta ako zadovoljava prvi uslov i ako se baricentar nalazi van prvog tela (baricentar je centar mase sistema, tacka oko koje rotiraju oba tela, ako su jednakih masa baricentar se nalazi na polovini rastojanja, a ako su mase priblizne on ce biti pomeren ka masivnijem telu). Prema ovoj definiciji u sistemu Pluton - Haron sada imamo dve planete.
2. Planete obuhvataju dve grupe objekata, u prvu spadaju planete otkrivene do 1900. godine koje imaju kruzne putanje oko Sunca (njih 8, Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun) i druga grupa u koju spadaju planetarni objekti koji su manji od Merkura.
Prema novoj definiciji asterodi Ceres je posle jednog veka ponovo postao planeta (kada je otkriven Ceres je prvo proglasen za planetu, a kasnije mu je taj status uskracen i postao je asteroid). Da bi se razlikovao od ostalih planeta Ceres se moze nazivati patuljasta planeta.
Trenutno postoji jos kandidata za naziv patuljaste planete - to su asteroidi Pallas, Vesta i Hygeia, ako se za neki od njih utvrdi da se nalaze u hidrostatickoj ravnotezi broj planeta ce se povecati.
3. Ako planeta koja zadovoljava gornje definicije ima period rotacije oko zvezde veci od 200 spada u klasu tzv. plutonijanaca
4. Sva ostala tela koja kruze oko Sunca nazivaju se mala tela Suncevog sistema
Nacrt rezolucije kojom se prihvata ova definicija bice donet nakon javnog glasanja clanova IAU, 24. avgusta. Ono sto je sada izvesno uskoro ce redosled planeta u skolskim udzbenicima, i na kvizovima (u svetu, za kod nas mozda za 50 godina) uskor ce biti (pocev od najlize Suncu, ka najdaljoj):
Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Ceres, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun, Pluton, Haron, 2003 UB313
Lista ce verovatno vremeno biti dopunjavana. Ne menjajte “kanal”, vise informacija uskoro
(pri pisanju texta korisnjen izvestaj sa konferencije za stampu IAU od 16. avgusta 2006. godine, http://www.iau2006.org)
22. avgusta 2006. godine ovaj predlog je povucen i donesen nov - videti ovde
Zamislite jedan vreo letnji dan. Sredina avgusta, negde oko 14 sati popodne, temperatura se popela na 30OC. Iznenada, nebo prekrivaju tamni oblaci i počinje da pada sneg, i to ne slab sneg, nego prava snežna oluja koja ne prestaje nekoliko dana. Čudno. zar ne? Mislite da je nemoguće? Sa vremenskim uslovima na Zemlji možda i jeste nemoguće, ali nešto slično ovome desilo se krajem oktobra i početkom novembra ove godine na Suncu.
Početkom oktobra aktivnost na Suncu bila je vrlo slaba, baš onakva kakva se očekuje u ovom periodu solarnog ciklusa. Poslednji maksimum Sunčeve aktivnosti bio je 2001 godine i od tada se aktivnost na Suncu postepeno smanjuje. Površina Sunca bila je skoro potpuno mirna, bez ijedne jedine pege. (more…)
![]()
|
![]() |