$theTitle=wp_title(" - ", false); if($theTitle != "") { ?>
Bitovi i bajtovi iz zivota, proslosti i buducnosti
Ogromna većina zvezda koju vidimo na noćnom nebu su zvezde slične našem Suncu. One sadrže približno istu količinu materije kao Sunce, u njima se odigravaju isti procesi kao u Suncu. Konačna sudbina svih ovih zvezda određena je onda kada su nastale, njihovom malom masom. One će svoj život okončati kao mali, tamni patuljci koji lutaju kroz skoro potpuno prazan galaktički prostor. Tek poneka od njih imaće tu sreću da još jednom zasija, kao nova, sjajem koji nikada ranije nije imala.
Međutim, na nebu postoje i druge zvezde, plavičaste, blještavo sjajne zvezde čija je masa znatno veća od mase Sunca. Ove zvezde se lako identifikuju dok su još u detinjstvu jer su među najsjajnijim. Najbolji primeri ovih zvezda su Spika (Devica), Aherar (Eridan) i skoro svaka sjajna zvezda u sazvežđu Orion.
Masa zvezda ne određuje samo način na koji će one okončati svoj život, od mase zavisi i koliko dugo će zvezda živeti. Zvezde male mase evoluiraju veoma sporo. Njima je potrebno mnogo vremena da bi postigle pritisak i temperaturi za započinjanje sagorevanja vodonika. A kada sagorevanje počne, one štedljivo troše svoje male zalihe goriva. Većina zvezda male mase u našoj galaksiji nalazi se još u detinjstvu, sve one još uvek troše svoje zalihe vodonika. (more…)
Termonuklearne reakcije igraju važnu ulogu u stabilnosti zvezda. Setimo se, na primer, da je početak sagorevanja vodonika odgovoran za zaustavljanje kontrakcije protozvezde. Odlivanjem energije oslobođene u termonuklearnim reakcijama u centru zvezde uspostavlja se stanje u kojem zvezda može da podnese ogromnu težinu svojih spoljnih slojeva.
Kad ostane bez nuklearnog goriva mrtvo telo sagorele zvezde u centru planetarne magline jednostavno se skuplja. Milijarde milijardi tona gasa koje sa svih strana vrše pritisak ka centru, neumoljivo lome i sabijaju zvezdu do veoma malih dimenzija. Uskoro će gasovi biti tako gusto složeni da će atomi unutar zvezde biti potpuno oljušteni.
Svima je poznato da se u normalnim uslovima atom sastoji od masivnog jezgra u centru oko kojeg kruže elektroni po svojim orbitama. Ali, duboko u unutrašnjosti umiruće zvezde male mase atomi su tako tesno zbijeni da se elektroni otkidaju od jezgara. Unutrašnjost zvezde sastoji se od jezgara koja plove u moru elektrona. Na kraju, kad gravitacija sabije zvezdu na veličinu ne veću od Zemljine, elektroni su tako gusto zbijeni da je pritisak koji oni stvaraju tako snažan da se može odupreti daljoj kontrakciji. Ti elektroni su tada tako gusto složeni da bi svaka dalja kontrakcija primorala dva elektrona da zauzmu isto mesto. U fizici se kaže da bi to bio pokušaj da dva elektrona zauzmu isto kvantomehaničko stanje, a to strogo zabranjuje zakon koji je nazvan Paulijev princip isključenja. Rezultujući pritisak koji zaustavlja dalju kontrakciju mrtve zvezde naziva se pritisak degenerisanih elektrona. (more…)
Onog trenutka kada sav vodonik bude potrošen, gravitacija pobeđuje unutrašnje sile zvezde i dovodi do toga da jezgro bogato helijumom počinje da se skuplja. Situacija je opet slična onoj iz faze nastanka zvezde. Kako se zvezda smanjuje u njenoj unutrašnjosti pritisak i temperatura nastavljaju da rastu. Sav vodonik u jezgru je već odavno potrošen, ali u prostoru oko jezgra vodonika ima u izobilju. Najzad, temperatura u okruženju jezgra koje kolapsira postaje dovoljno visoka da omogući sagorevanje vodonika. (more…)
Svaki put kada pogledamo vedro, noćno nebo vidimo isto – ogroman broj svetlih tačkica razbacanih na sve strane. Dužim posmatranjem primetimo neke pravilnosti među tim mnoštvom belih tačkica, i uspevamo da prepoznamo neke grupe koje su ljudi nazvali sazvežđa. Ako bi produžili posmatranje tokom cele noći, pa opet sledeće noći, i tako redom primetili bi da sve zvezde kruže oko jedne iste zvezde, ali međusobni raspored zvezda se ne menja. Ma koliko dugo neki čovek posmatrao noćno nebo teško da bi mogao da vidi bilo kakvu promenu na zvezdama, i svako bi prilično lako zaključio da su zvezde nepromenljive i večite. Ali, to što mi nismo u mogućnosti direktno da vidimo promene na zvezdama ne znači da tih promena nema. (more…)