Posle skoro dvadeset godina… dvadeset godina na jednom mestu…. ali na zalost ili na srecu, pojma nemam - sutra i prekosutra, kao sto rece Djordje Balasevic u jednoj pesmi:

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domacin a ko je bio gost?

Poslednjih puta pisem odavde…

img_4056.jpg

sa mesta gde se dogotilo mnogo dobrih, lepih stvari u poslednje skoro dve decenije. Bilo je i onih drugih, tuznih i ruznih, ali one se ne pamte, potisnute su negde u “crnoj rupi” zaborava i nadam se da nikada nece izaci na svetlost dana. Pamte se samo lepe, a bilo ih … do pre par godina, mnogo a onda, pre oko dve godine pocela je ova “prica” koja zavrsava za par sati ili dana.

Nasledstvo iz Turskih vremena, od Turskih sultatan, mada u malo humanijoj formi od svilenog gajtana, stupilo je na scenu. Period pun haosa, gluposti i nerviranja konacno se zavrsava. resenje, izlaz iz ovih problema i nije nesto posebno uspesan, ali sve je bolje od ovoga, od poslednjih par godina. Lopovi i prevaranti opsedaju celu drzavu, ovo je njihovo vreme tako da je ovo ipak samo jedna sitnica u poredjenju sa onim sto se desava svuda oko nas. Nemoguce je boriti se protiv njih, niko vam ne moze pomoci. Nadao sam se da vreme takvih polako prolazi, ali izgleda da ono ponovo dolazi :(

Sve u svemu, ovo je kraj jednog vremena, vremena punog lepih secanja i prelepih trenutaka. To je ono sto cu pamtiti, a sve ostalo… trudicu se da zaboravim. Secanje ce ostati a ostalo… treba krenuti od pocetka, u svakom pogledu.

Nece me biti par dana. A onda, javljam se sa jednog drugog mesta, nedaleko odavde, samo par kilometara. Kakvo god da je, bice sigurno bolje od ovoga jer tamo ce se znati “ko je domacin a ko gost“.

Pozdrav svima, do novog pocetka :)

Share/Save/Bookmark