tvoje oci
gledaju me sa visina
ja se molim da se vrate
necuju me
zbog daljina.

dok ove stihove
samo tebi pisem
suze teku
jedva da disem.

a ti sreco moja,pjevaj
andjelima kad
ne mozes nama,
a ja cu dalje nastaviti
sama
sa pjesmama i slikama
tvojim u zagrljaju,
jer su samo one
i ovi stihovi vjecni
kao
TI!…”

I MISS YOU

MY LIFE IS EMPZY WITHOUT YOU!

YOU ARE MY SUNSHINE,MY RAIN,MY WIND, MY ALL1

LET THE ANGELS HEEP!!!!!!!!!!!!!

I LOVE YOU!!!!!!!!!!!

TosHe 4-EvEr In My HeArT :’(

“ZAUVJEK U MOJIM MISLIMA,ZAUVJEK U MOM SRCU I DUSI,ZAROBLJEN OSTAJES U MOM BICU,NIKADA TE VANI PUSTITI NECU”

FOREVER TOSE PROESKI

“da mi se bar probuditi
u svjetu ljubavi…”
U svijetu u kojem zivis TI .,.,.,.,.

Zauvek cemo pamtiti tvoj andjeoski glas, i sekogas ke te sakame. Kao sto ti sakase site.

Lijepo spavaj

Ali teško je prihvatiti, da nema više onog dječjeg osmjeha, koji nam je srca obavijao toplinom. Drage oči, uvijek nasmijane… Glas male duše, koja je bila skromna, a kojoj je baš ta ista skromnost darovala neizmjernu veličinu… Srce boli neizrecivo. Nemam osjećaj da je otišla velika zvijezda, iako si to nesumnjivo bio… Puno je gore osjećati da je otišla ne samo jedna zvijezda, nego netko neopisivo voljen radi ljudskosti i radi dobrote… Nešto, što je tako žarko blještalo u našim životima od prvog trena. Jedan čovjek koji je bio ponizan… Pun miline i ljubavi. Duša u meni plače, u snu te zove da se vratiš, bez da sam te uopće i znala, sunce naše maleno, a zna da je uzaludno, jer povratka nema. Neshvaćam zašto je tako moralo bit, zašto nam te ukradoše ceste hrvatske. Tamo gdje su te ljudi toliko obožavali, jer kao da si bio i naš. Nekako si bio svačiji… Ljubljen i voljen… Riječi moje nemogu izreći ovu veliku tugu, koja umara srce, od koje kao da puca, a nit može puknuti a niti prihvatiti istinu. Želila bi se probuditi i reći, sve je ovo lažno. Pa možda je sav naš život san… A poslje njega dolazi buđenje u svijetu ljubavi. Tamo si ti. Tamo ti je doista i mjesto, ali bilo je jako malo tih tvojih 26 dragih godina… Koliko je čovjek čudan… 20 mu se godina čine kao vječnost, a kad prođu, onda djeluju kao kratki tren… Možda smo i nezahvalni, što stalno ponavljamo da je to tako malo. Možda tebi Bože često zaboravimo reći «Hvala» za svaku sekundu, koja nam je poklonjena da ovdje na zemlji napravimo nešto fino za druge, pa da nam se put nazad prema tebi učini kao odlazak u pravednost i povratak onoj velikoj duši, tvojoj duši, od koje smo se na tren odvojili, da bi bili prolaznici ovim svijetom, pa da bi se nakraju ipak s njom ujedinili. Možda je vrijeme da se zahvalimo Bogu, što nam je dozvolio da te upoznamo, milo naše Tošence. Hvala što nam je on u tebi poslao zrake sunca, koje su uvijek isponova obasjavale naše živote. Možda uspijemo od srca jednog dana reći hvala, kad se ova bol pretvori u jednu daleku stvarnost… Ali sad je još preteško, dragi Bože… Još je preteško, iako će valjda doći i taj dan.

Prazno je sve bez tebe, anđeosko djete naše. Ali zar nije ljubav ono za čim si tragao? Nadam se da te je ona najčistija ljubav koja postoji povela u drugi svijet… Da ti je dragi Isus, u kojem počiva sva ljubav ovog svijeta, pružio ruku, onda, kad ti nitko od nas više pomoći nije mogao… Ne nadam se, nego znam, da je tako moralo biti. Znam da je njegova majka Marija bila uz tebe, kao i uz svog sina u njegovim najtežim trenutcima i da te je tješila, da te je ljubila… Ja sam joj se onih dana poslje tvoje smrti molila kao nikad do sada. Neznam zašto, ali nešto mi je u srcu govorilo: «Moli se dragoj Majci Mariji». Ona poznaje bol neutješnih roditelja i sestre… Bol voljene mu djevojke i prijatelja… Moli se dragoj Mariji… I ja sam se molila i molila za sviju da im Bog pošalje utjehu u ovim bolnim danima u ovoj velikoj tuzi. Prišao mi je tad svećenik i rekao mi, da mi mora nešto reći. Rekao je «Vidim da si se molila Svetoj Majci Mariji.Ona je uz tebe i uz one, kojima je sad najviše potrebna. Mnogobrojne molitve su uslišene». Nisam shvaćala, odkud je znao za moje molitve, ali grudi su mi probili glasni jecaji. Neznam dal je to bila samo bol, ali sam u tom trenutku samo plakala, što je mene ovako malu i moje jadne molitve čula draga Majka Gospodnja. Vjerujem iskreno da je ona sa obitelji Proeski i da će dati iskrenu utjehu.

Draga obitelji Proeski… Naša srca tuguju sa vama iskreno i duboko. Nismo u stanju ni zamisliti vašu bol, ali nek vam utjeha bude svjesnost da postoji vječni život. Ta nije on otišao stvarno… On je kao tihi povjetarac koji piri i plamti u vama. On vas čuva i drži u ovim teškim trenutcima. Tama smrti nikad nemože biti jača od svjetlosti ljubavi. Kao što je Isusova ljubav prema svijetu pobijedila tamu smrti, tako je to i sa svim iskrenim ljubavima na svijetu. Širom svijeta ljudi su s vama u molitvi, da ostanete zdravi i jaki u ovoj teškoj situaciji. Svaki dan našeg života primiče nas našim dragima, koji su već otišli. Svaki se dan približavamo vječnosti, kao da idemo u susret onima, za kojima naše srce vapi… Da vam možemo poslati više ljubavi, više utjehe, sve bi za to dali, da olakšamo ovu bol, ali sve što možemo učiniti je, slati naše molitve gore prema nebu, gdje će milovati i obaviti kao u meki pamuk milu dušu… Majka Marija je uz vas svaki tren, pogotovo onda, kada mislite da od tuge ni disati nemožete… Ona osjeća vašu bol, jer je i ona plakala za svojim najmilijim čedom… Isto tako jedino ona može dati onu najveću utjehu, jer zna da nijedan rastanak na ovom svijetu nije rastanak u vječnosti, ma sve jedno koliko bolan on bio i koliko se pod njegovim teretom svijale duše onih koji pate. Marija je uz vas… U to duboko vjerujem… Osjećam da nijedna molitva uzaludna nije… Nada je u ponovnom susretu…

Primite najiskrenije saučešće… U srcima ste i mislima bezbrojnih ljudi diljem svijeta… Ni mi ga nikad, nikad, nikad zaboravit nećemo. Biti će nam u srcu, kad god izgovorimo koju sitnu molitvicu… Bit će prisutan njegov divni osmjeh, njegove okice… Ostaće sunce naše malo u nama…

25.1.1981….25+1=26
početak karijere: s 15 god. trajanje:11 god.: 15+11=26
pogibija: 16.10.2007— 16+10=26

što se to baš njemu dogosilo