Zlatko Pasko: Otkrovenje Meseca
- Počelo je otkrivanje svemira! (22 – 29 april)
- Jocić Dragiša: Životni ciklus univerzuma
- Šta je to astronomija? (I deo)
- Šta je to astronomija? (II deo)
- Šta je to astronomija? (III deo)
- Vladimir Mitić: Mala veličanstvena svetla tačkica
- Rajkova VeeSTe Orkestra: Galilej (audio)
- Zlatko Pasko: Otkrovenje Meseca
- Ping Pong efekat
- Snežana Jovičić: Život
- Dušan Živković: Plavi Mesec
- Jelena Pavlović: Piramide na Marsu
- dr Mirčeta Vidaković: Fermijev paradoks – pokušaj objašnjenja
- Aleksandar Urošević: Počni da otkrivaš svemir
- Crazy Song
- Zvezda Danica
- Astronomija i moje želje
- Svemir, pun pitanja
- Planete
- Dijalog o astronomiji
- Kroz vasionu i vekove
- Željko Kovačević: Otkrijmo svemir
- Putovanje svemirom
- Pesma o planetama
- Ustav Univerzuma
- Spoznaj granice
- Energetski pojas Univerzuma
- Internet akcija u školi bez računara i Interneta
- Marija Stanojević: Istraživanja o Marsu
- Marija Stanojević: Otac savremene astronomije – Galileo Galilej
- Igor Parožanin: Eppur si muove (fotografije)
- Radoš Vreljaković: Život u Svemiru
- Prvo određivanje veličine Zemlje
- Stanislav Milošević: Moj Univerzum
- Stefan Papić: Moj Univerzum
Tekst napisao Zlatko Pasko.
Opet večeras bacam pogled na Mesec dopuštajući da njegova žuta svetlost rastopi okoštale namere. Nebo je bez oblaka koji bi uvek da se igraju skrivalice a Mesec skoro pun, gotovo fizički osećam njegovu plimsku silu.
Isto ovako su Velike ribe krupnim staklastim očima, pre mnogo milona godina, kad su odlučile da napuste sigurnost toplih mora i iziđu na kopno, zurile u svetao krug na nebu.
Sada, na dnu ovog vazdušnog okeana, pokušavam da proniknem u tajnu njegovog oblika. Iako dobro poznajem Mesečev reljef, neću da razmišljam o tome, voleo bih da zaboravim sva imena koja su ljudi dali kraterima, planinskim vencima i ravnicama na Mesecu. Hoću da uživam u magiji KAO DA GA VIDIM PRVI PUT u životu…
I odjednom, daljina od preko tri stotine hiljada kilometara koja se isprečila između nas, kao da se stanjila i potpuno izgubila. Ugledah njegov odraz na mirnoj površini vode, i postadoh svestan da sva bića na Zemlji: biljke, ptice, zveri i ljudi slede tajanstveni ritam svemira, melodiju prirode. Postadoh svestan otkucaja unutrašnjeg biološkog časovnika po kome se odigravaju procesi u organizmu. Večeras smo svemir i ja bili u dosluhu, savršeno dobar par. Ja – sićušno vodeno stvorenje na malenoj planeti sastavljeno od ostataka neke supernove koja je rasula svoj sadržaj u hladan prostor. Mesec – zrnce prašine u Sunčevom sistemu, tužan bezvodan svet u mom susedstvu.
Osetih da smo povezani nevidljivim nitima, koje deluju jače od vidljivih. Zar naša misao nije poput svetlosti – javlja se niotkuda, iz neistraženih dubina podsvesti, kao što svetlost izranja iz tamne materije kosmosa?
Svetli disk približio se polako prvim krovovima kuća, i došlo je vreme da se rastanemo. Naravno, biće to samo privremeno, do novog susreta, bogatiji za jedno novo iskustvo.











